nedjelja, 26. listopada 2014.

Osobine Ašure-O Husejne! Ako i hiljadu puta ubijeni budemo, opet cemo uz tebe ostati!"


 - Sta imam Husein znaci za vas? 
- Kakvu poruku imate za imama? 
- Sta zelite reci svijetu o Huseinu?


A kada Gospodar tvoj rece melekima:"Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!"- oni rekoše:"Zar ce tTi namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv proljevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On rece:"Ja znam ono što vi ne znate."

Proces stvaranja covjeka kako je opisan u 30-tom ajetu kur'anske sure Al-Beqare (Krava), pojašnjava da se na životnom putu ljudi zajedno nalaze tmina i svjetlost, ružnoca i ljepota, dobro i zlo. Ustvari, ono što su meleki vidjeli, bila je tamna strana covjekovog bitka. Ovaj aspekt covjekovog postojanja je dolazio do izražaja u svim historijskim razdobljima, a posebno u našem razdoblju kada je nemilosrdnost, oholost i ekspanzionizam pojedinih svjetskih sila cijeli svijet ucionio nemirnim. Ali, Dragi Bog u ovome ajetu ukazuje na svjetlost i ljepotu covjekova bitka koja, kada dode do izražaja, uljepša i prosvijetli cijeli svijet.



Na sceni Kerbele, poput grandiozne izložbe na otvorenom, dolaze do izraaja oba spomenuta aspekta covjekovog bitka i njegove nutrine. Na jednoj strani su mrklina i tmina bile maksimalno razastrle svoje sjenke nemilosrda, brutalnosti i zalutalosti, a na drugoj su uzori velicanstvenih historijskih licnosti, na vrhuncu grandioznosti i velicine, pokazivali svu ljepotu Allahovog stvaralaštva. Na tom dijelu, do mnogo jaceg izražaja dolazi natjecanje u cilju dostizanja svih pohvalnih i lijepih osobina. Upravo u ustanku Ašure vidimo ovo natjecanje za dobrim u punom svom svjetlu, liku i obliku. Ta osobina Ašure i dan danas nastavlja privlaciti iskrene ljubitelje dobrih djela i osobenosti.



Ustanak Imama Husejna (neka je mir na njega), svojim karakteristikama predstavlja jasno olicenje i odraz dijela 13.-tog ajeta kur'anske sure Ali Imran u kojem se kaže:



U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

"Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjernickoj, kojoj se cinilo da pred sobom ima dva puta više protivnika."

Istinu je rekao Uzvišeni Allah.



Drugim rijecima, Imam Husejn i Jezid su bili olicenje i simboli dva medusobno suprotstavljena toka, istine i laži, dobra i zla, koja su se sucelila na jednom mjestu. Samo 50 godina nakon preseljenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda (s.a.w.s.) na Ahiret, laž se pocela predstavljati u odjeci istine, a grupa osoba željnih dunjaluka i materije, koje nije krasilo ništa drugo osim prljavog srca, straha od istine i želje za osvetom i zlopamcenjem, krenula je, raznim smicalicaa, zavjerama i lažima, ponižavati narod i falsificirati vjeru. Imam Husejn (neka je mir na njega), dobro je znao da ce se laž, ukoliko ne bude djelovao u pravom trenutku, proširiti i da ce žrtvovati sve za rad svoje pohlepe i halapljivosti. On je dobro znao da istina, iako je bace u zapecak, neceprestati blista, nego da ce i dalje predstavljati ideal i blistati na vrhuncu historije.



Poznati libanski pisac i publicista hrišcanskog svjetonazora, Džordž Džerdaq, o karakteristikama dva pravca, istine i laži, na Kerbeli pise:

"Jezid je bio nasljednik svih ružnih osobina svojih predaka pa ih je sve i nadmašio svojom iskvarenošcu. On je u sebi gajio sve loše, zle, iskvarene, zlonamjerne i šejtanske osobine koje se mogu pronaci u lošim i bescasnim ljudima. Karijeristi, profiteri i krvolocni dželati, cinjahu njegovu vojsku. Ali, na drugoj strani- dakle medu potomcima Alijinim (neka je mir na njega)-, nalaziše se sve najbolje i najplemenitije ljudske osobenosti i karakteristike. Na toj strani su stajali savršeni moral, hrabrost, slobodarstvo i iskrena želja za šehadetom."


Džordž Džerdaq o karakteristikama pripadnika ovih dviju vojska na dan Ašure na Kerbeli, piše:

"Ubejdullah ibn Zijad je bespotrebno naredivao ubijanje. Šemr, bijaše poput najdivljijih životinja. Oni su tjerali konje da hodaju preko tijela šehida. Oni su ta tijela iskomadali i nad djecom zulum cinili. Da bi bio unaprijeden i stavljen na bolji položaj, jedan od komandanata Jezidove vojske, Omer ibn Sa'd je svoje vojnike navodio kao svjedoke da je baš on uputio prvu strijelu prema potomcima posljednjeg Božijeg poslanika (s.a.w.s.). Jezidovi poslušnici su divljacki razmišljali o tome koliko ce se okoristiti o ovajj pokolj. Medutim, prijatelji Imama Husejna (neka je mir na njega), vrhunac casti i ponosa su gledali u ljubavi, požrtvovanju i šehadetu na Allahovom putu i govorili: O Husejne! Ako i hiljadu puta ubijeni budemo, opet cemo uz tebe ostati!"



Ustvari, Imamovi prijatelji su bili hrabri i plemeniti ljudi željni istine. Oni su dobro poznavali svoga Imama i jasno su znali da je on osovina i centar sfere ljubavi. Znali su da ce biti spašen ko uz njega ostane, a da ce zalutati i stranputicom hodati svi oni koji ispred njega krenu ili pak za njim zaostanu. U vrijeme bitke, Imam Husejn (neka je mir na njega)- bajraktar istine-, napojio je neprijateljsku vojsku i naredio da i konje svoje napoje. Ali, Jezidova vojska je kasnije Imam i njegove prijatelje sprijecila da do vode dodu. Na vrhuncu žedi Imamove vojske, Imamovom prijatelju Helalu ibn Nafi'u je dozvoljeno da se napije vode iz Eufrata. Helal rece:"Teško meni! Zar da se vode napojim dok Imam Husejn i njegova porodica žedni ostaju?

U drugoj sceni, Šemr je donio pismo kojim se garantuje sigurnost njegovim sestricima koji su pratili Imama Husejna (neka je mir na njih). Oni mu na to odgovoriše:

"Neka je prokletstvo Božije i na tebe i na tvoje garancije! Zar nam garancije nudiš da svoga Imama samog ostavimo?"



Nijemac, Kurt Frišler u djelu "Imam Husejn i Iranci" piše:

"Na dan Ašure, rat osoba na osobu je trajao od jutra do podne. Reklo bi se da je sudbina htjela da taj dan rat bude nastavljen kako bi Husejn i njegovi saputnici pokazali svoju predanost i samopožrtvovanje."

Kolumnista francuskog listav Le Mond, Klodin Rolo, takoder, piše:

"Imam Husejn je simbol hrabrosti i odvažnosti i olicenje pravde i pravicnosti naspram iskvarenosti i podlosti. Grupa muslimana svake godine obilježava bitku na Kerbeli i uzurpatore svoga vremena porede sa Jezidom i ostalim huljama."

Indijac Tamlas piše:

"Dogadaj Ašure je u svjetskom društvu i posebno u islamskim zemljama, pposijala sjeme duhovnosti, samopožrtvovanja, samoodricanja i plemenitosti i pojacala duh solidarnosti, borbe za istinu i kulturni napredak muslimana. Ustanak Imama Husejna je dokazao da rezultat covjekovog dobrog djela ostaje vvjecan i na ovom svijetu. Svi Zemljani su osudili i prokleli Jezidovo divljaštvo i zulum, a sa druge strane u Imamu Husejnu prepoznali olicenje i stameni uzor hrabrosti, slobodarstva, pravicnosti i borbe protiv zuluma i nepravde. Imam Husejnov ustanak, takoder, predstavlja najbolji primjer pobjede manjine nad vecinom."



I tako je bitka izmedu Imama Husejna i Jezida na dan Ašure nazvana bitkom svjetlosti i tame. Husejn i njegovi prijatelji su svojim šehadetom stvorili velicanstveni ep koji se nalazi pred ocima svih generacija covjecanstva. Britanski pjesnik Džestis A. Rasel, ovako opisuje tužne posljednje trenutke Ašure:

"Oni su bicevima svojim mubarek usta Husejnova udarali. Usta koja je, u Husejnovom djetinjstvu, na svoje lice stavljao i ljubio Pejgamber. Tijelo koje bijaše pod nogama konjskim, tijelo je koje je plijenilo svojom cistinom i imanom. Krva koja je potekla iz mubarek vena i obojila repove konjske, nebeski je eliksir cijom božanskom bojom nije obojen rep nijednoga konja. O gola zemljo Kerbelo što na sebi ni trave ni travke nemaš, sa tebe vjecno dobiru zvuci tuge i uzdaha, jer je na tebi palo i isjeceno tijelo Fatiiminog sina što svoju lijepu i iskrenu dušu pokloni Gospodaru svome."



...

Nema komentara:

Objavi komentar