Šitska ulema je saglasna da je bolje činiti sedždu na zemlji, a prema onome što prenose od Imama Ehli-bejta, neka je mir na njih!, a oni od njihova djeda, Allahovog Poslanika s.a.v.a.: “Najbolja sedžda je na zemlji.”
A u drugoj predaji stoji: “Sedžda nije dozvoljena ni na čem sem na zemlji ili onom što raste iz zemlje a što se ne jede i ne oblači.”
Autor djela Vesailu-šiati prenosi od Muhamed ibn Alija ibn Huseina od Hišam ibn Hakema od Imama Ebu Abdullaha da kaže: “Sedžda na zemlji je bolja jer je to krajnji stepen skrušenosti i poniznosti prema Allahu, dž.š.”
A u drugoj predaji od Muhamed ibn Hasana od Ishak ibn Fadla da je pitao Ebu Abdullaha o sedždi na hasuri i pletenoj rogozini od šećerne trske, pa je rekao: “To ne smeta, a više volim sedždu na zemlji, jer je i Božiji Poslanik, s.a.v.a., volio da spusti svoje čelo na zemlju, i volim za tebe ono što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., volio.”
A ulema ehli sunneta vel džemmata ne smatraju da smeta činiti sedždu na ćilimima i sedždama, mada je i kod njih bolje činiti sedždu na hasuri.
Ima nekoliko predaja koje prenose Buharija i Muslim u svojim sahihima koje potvrđuju da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., imao malu hasuricu napravljenju od palmova lišća na kojoj je činio sedždu.
Prenosi Muslim u svom Sahihu, u poglavlju o menstruaciji od Jahja ibn Jahja i Ebu Bekir ibn Ebi Sejbe od Ebu Muavije od Eameša od Sabit ibn Ubejda od Kasim ibn Muhameda od Aiše da kaže: “Božiji Poslanik mi je rekao: ‘Dodaj mi palmovu hasuricu. Tvoja menstruacija ti nije na ruci.’”[Sahih Muslim, svez. 1, str. 168., pogl. O dozvoljenosti žene koja ima menstruaciju da pere glavu muža; Sunen Ebu Davud, svez. 1, str. 168. pogl. Žena koja ima menstruaciju uzima iz mesdžida.; Muslim kaže: “Ova palmova hasuricaje je mala sedžda, a velika je taman koliko se može sedžda obaviti.”]
Ono što nas upućuje da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., više volio sedždu na zemlji jeste i predaja koju prenosi Buharija u svom Sahihu od Ebu Seida Mudrija, r.a., da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio u itikafu deset dana u sredini ramazana. Tako je jedne godine dok je bio u itikafu i kad je nastupila dvadeset i prva noć, a to je noć kada ujutro onaj ko je u itikafu izlazi, pa je rekao: “Onaj ko je bio sa mnom u itikafu, od sad neka čini itikaf zadnji deset dana ramazana, vidio sam ovu noć, a ja veličam u vodi i ilovači od jutra te noći, pa se držite zadnjih deset noći ramazana i to neparne noći.” Te noći je padala kiša, a mesdžid je bio na nosiljci i prokišnjavao je, a na čelu Božijeg Poslanika su bili tragovi ilovače od jutra dvadeset i prve noći.[Sahih Buhari, svez. 2., str. 256., pog. Itikaf zadnjih deset dana]
Ono što nas takođe upućuje da su i ashabi davali prednost činjenju sedžde na zemlji i to u prisustvu Božijeg Poslanika, s.a.v.a., jeste ono što prenosi Imam Nesai u svom Sunenu, u poglavlju ‘Rashlađivanje kamenja za sedždu na njemu’, pa kaže: “Obavijestio nas je Kutejbe, kaže: Pripovijedao nam je Abbad od Muhameda ibn Amra od Seida ibn Harsa od Džabir ibn Abdullaha da kaže: ‘Klanjali smo sa Božijim Poslanikom podne namaz, pa sam uzeo šaku kamenčića u jednu ruku, rashladio ih, zatim ih stavio u drugu ruku, i kada sam išao na sedždu, stavljao sam ih na svoje čelo.’”[Sunen Imam Nesai, svez. 2., str. 204., pogl. Hlađenje kamena za sedždu na njemu]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zemlja mi je učenjena mjestom gdje mogu činiti sedždu i mjestom koje je čisto.”[Sahih Buhari, svez. 1., str. 86. Knjiga o tejemmumu]
Još je rekao: “Cijela zemlja nam je učinjena mjestom gdje se može obavljati sedžda, a njena prašina nam je učinjena čistom.”[Sahih Muslim, svez. 2., str. 64., Knjiga o mesdžidima i mjestima za namaz]
Zašto onda muslimani prigovaraju šijama jer oni čine sedždu na zemlji umjesto ćilima? I kako je došlo dotle da ih nazivaju nevjernicima i optužuju ih da oni obožavaju kipove. I kako ih u Saudiji udaraju samo zato što nose komade zemlje u svojim džepovima ili tašnama. Je li ovo islam koji nam naređuje da poštujemo jedni druge, da ne smijemo ponižavati onog ko svjedoči da nema boga sem Allaha i da je Muhamed Božiji Poslanik, ko obavlja namaz, daje zekata, posti ramazan, obavlja hadž. Da li pametan čovjek može prihvatiti da šije podnose sve teškoće i gubitke da bi došao na hadž i u posijetu Poslanikovom kaburu, a on obožava kamen, kako to neki sebi pretstavljaju?
Zar sunije nisu uvjerile riječi Sejjid Muhamed Bakir Sadra, koje sam prenio u svojoj prvoj knjizi Summehtedejtu (A onda sam pronašao prvi put), kada sam ga upitao o turbi, on je rekao: “Mi činimo sedždu Allahu, dž.š., na zemlji i velika je razlika od činjenja sedžde na zemlji i činjenja sedžde zemlji!”
Ako je ovaj šija oprezan želeći da njegova sedžda bude čista i primljena kod Allaha, pa se pridržava Poslanikovih naredbi i Imama Ehli-bejta, a posebno u ovom našem vremenu kada su svi mesdžidi zastriti skupocijenim ćilimima, a u nekim i nepoznatom materijom (Moquette), koja se ne pravi u islamskim zemljama, a neki kažu da nije dozvoljeno na tome činiti sedždu, pa zar onda imamo pravo tjerati ovog šiju koji vodi računa o ispravnosti svog namaza i optuživaju ga da je nevjernik i mušrik samo zbog lažne sumnje?
Šija koji vodi računa o svojoj vjeri, a posebno o namazu, jer je to stub njegove vjere, naći češ ga da skida kaiš i sat, jer je možda napravljeno od kože kojoj ne zna porijeklo, a sve to iz opreznosti i vodeći računa kada stoji pred Allahom, dž.š., kako ne bi sreo svog Gospodara sa nečim što On ne voli. Da li onda imamo pravo da ga ismijavamo ili zaslužuje naše poštovanje? Jer on veliča Allahova obilježja. “A ko veliča Allahova obilježja, to zaista čini srca bogobojaznim.”
O Allahovi robovi, bojte se Allaha i govorite ispravno!
“A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onog u šta ste se upustili kad ste jezicima svojim stali prepričavati i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.” (Nur, 14 i 15)
Nema komentara:
Objavi komentar